nkjedinstvo.com

Petak, 27 Kolovoz 2010 10:27

Od samog nastanka Jedinstvo je odmah postalo miljenik Bišćana,a u to vrijeme kad nije bilo tv-a i jako malo radio aparata i ne čudi da je stadion, pod Borićima bio uvijek pun ma u kojoj ligi je Jedinstvo igralo,svake nedjelje kolone su se slijevale prema Borićima i staro i mlado,kažu da je ono okolno drveće uvijek bilo načičkano navijačima,a  kad bi Jedinstvo igralo u gostima onda bi se navijači nedjeljom skupljali u centru grada(nisam siguran,ali mislim na mjestu gdje je današnji sat) gdje je bio postavljen zvučnik i gdje se čekao izvještaj sa utakmica Jedinstva.Jedinstvo je tih godina bio neizastovna priča na svim mjestima u gradu,a najposjećenije mjesto je i bilo pored Paviljona kafana koju je držalo Jedinstvo,prvo iza starog Gurmana,a poslije Lovac u centru grada tamo gdje je sad Konzum.

Jednostavno u to vrijeme Bihać je živio za utakmice Jedinstva,pa nije ni bilo čudno što je pola grada u svakom momentu znalo nabrojati svakog ko igra u Jedinstvu. Posebna priča su igrači koji su tada nastupali za Jedinstvo bez ikakvih naknada,a kao što sam naveo nekad su dobivali premije,a jedino što je bilo sigurno to su kakao i krofna u Zdravljaku.

U to vrijeme nijedan igrač Jedinstva nije niti pušio niti pio,a kamoli da si nekog mogao vidjeti poslije 22h vani,možda zvuči nevjerojatno ali stvarno je tako bilo jer izgubiti mjesto u timu Jedinstva bi za svakog igrača bilo ravno tragediji. Kako se poštovao trener i koliko se pazilo na ugled igrača Jedinstva najbolje govori priča mlađeg Tomljenovića(Mačka)koji kaže kad su jednom prilikom poslije treninga otišli na beton da se okupaju pa su Meho Hodžić,Zira,Ejdi i Ivara sjeli u park da odigraju partiju rauba,a on stajo sa strane i gledao i u međuvremenu naiđe trener Jurnjak,priđe i kaže vas četvorica bez premija 1 mjesec,a ti Mačak 2 mjeseca,na pitanje što ja 2,trener mu kaže zato što si kapiten i gledaš,a nisi im rekao da ne smiju igrati u javnosti jer kvare ugled Jedinstvu i daju loš primjer mladima, kojih je također tu oko njih bilo. To samo govori kolika je razlika u igračima danas i tada .Zato danas mnogi zaljubljenici Jedinstva sa sjetom se sjećaju tih vremena jer se tad za Jedinstvo igralo srcem,a Bišćani su to znali prepoznati i uzvraćali tu ljubav svom Jedinstvu,a tuga je danas kad dođeš pod Boriće,a ne bude ni 100 gledalaca ili izađeš u grad,a pola tima slavi poraz do 5 ujutro i zaljeva pivom,a imaju uslove o kojima nekadašnji igrači su mogli samo sanjati.

Od vas samo tražimo da volite Jedinstvo,da se borite za njega i da budete primjer mladima,a onda će se i Bišćani vratiti na svoj istok. Jer bilo je Jedinstvo i prije vas,a bogami biće ga i poslije vas,a na vama je da se borite za ulazak u viši rang,pa da i vi budete jedna od najboljih momčadi u istoriji Jedinstva koju ćemo dugo pamtiti. Neka vam je sretno! {jathumbnail off}